Secanje
Secam se tog finala kao da je juce bilo.
Liverpul - Milan.
52 sekunda. Gol. Paolo Maldini je uspeo da uzdrma i najvatrenije pristalice "crvenih" ovim ranim golom. Posle loseg, doslo je gore. Liverpul je primio dva laka gola i Milan je sada imao prednost od 3-0. Pesma nije jenjavala od strane "crvenih" ali je malo ko iskreno verovao da ce se Liverpul vratiti.
Gledajuci sve ovo, razocarao sam se igrom tima za koji sam verovao da moze da pobedi bilo koga na svetu. Odlucio sam da odem da spavam, ne dopustivsi sebi da gledam ovakav debakl.
Sledece cega se secam je da me je cale od jednom probudio recima: "Budi se 3-2 je!". "Ma daj ne lozi me!". Medjutim pogledavsi u TV, shvatio sa da nije rec o neslanoj sali. Smicer je pogodio i poslao navijace Liverpula u delirijum. Opet sam bio budan. Posle ovakvog povratka jedini logican ishod bio je da "crveni" moraju da izjednace.
Tako i bese. Penal! Luis Garsija pogadja i salje utakmicu u produzetke, a posle toga i u penal zavrsnicu. Serzinjo prebacuje gol. Crveni su precizni. Sevcenko je na penalu. Dudek brani. Liverpul je sampion Evrope! Stadion Kemal-pase Ataturka je eksplodirao!
I eto. Kad se samo setim koliko sam samo puta premotavao taj penal u glavi. Koliko sam puta nanovo i nanovo gledao prelomne trenutke i slavlje igraca.
Ali sve sto je lepo ima kraj. Liverpul je u narednih nekoliko godina rasprodao tim, promenio nacin igre. Iako su posle 2 godine ponovo uspeli da udju u finale, ovoga puta sreca im je izmakla.
Danasnji tim "crvenih" nije ni senka onoga sto je Liverpul bio te 2005. godine u Istanbulu. Ali ostaje nam da se nadamo da ce se nesto promeniti i da cemo ponovo videti "velike usi" u rukama Stivena Dzerarda. I da cemo opet biti prvaci Evrope. A do tad...
:)
Lane
Mnogi ljudi koji prate fudbal se sve vise pitaju da li je Milan Jovanovic, od miloste Lane, stvarno bio pojacanje Liverpulu ili je samo precenjen igrac.
Dok jedni tvrde jedno i kunu se da Lanetu treba samo malo vremena da se privikne na engleski stil fudbala, drugi ipak tvrde da je Lane precenjen i da bi mu bilo bolje da je ostao u Belgiji.
Moje licno misljenje se slaze sa obe strane. Jovanovic jeste malo precenjen igrac, al nikako nije los. Uporan je na terenu, dobar je dribler, ima dobar sut, iako je mozda malo sebican. Mislim da bi svi trebali da sacekamo jos malo i mislim da ce on zablistati u punom svetlu u Liverpulu.
Samo se nadajmo da isto ovako misli i trener Roj Hodzson.
:)
Pobeda...
Konacno!
Posle ocajnih partija u Ligi Evrope, ai u domacoj ligi Liverpul je konacno zabelezio drugu pobedu. Iako su mnogi fanovi bili skepticni, pa i ja sam, Liverpul je konacno zabelezio pobedu protiv nimalo lakog protivnika Blekburna.
Ali ova pobeda klubu nije donela nista cemu bi se mogli radovati. Crveni su i dalje pri dnu tabele. Igraci se raduju iako znaju i sami da ce trebati jos mnogo da se radi da bi se na terenu video onaj tim koji je osvojio Ligu Sampiona pre pet godina i bio u finalu pre 3 godine. Trener se raduje iako zna da mu je ova pobeda samo jos malo prodauzila radni staz na Enfildu...
Sve u svemu, ova pobeda nema velikog znacaja ako se igraci ponovo opuste i ponovo izgube od nekog treceligaskog tima. Ili mozda da se strucnije izrazim, Pirova pobeda.
:)
Veciti derbi
Kada se kaze veciti derbi, u nasoj zemlji se odmah posmisli na mec izmedju Crvene Zvezde i Partizana. Ali u skladu sa temom ne govorim o tom derbiju. Govorim o mecu izmedju Liverpula i Evertona.
Iako je doslo do promene vlasnika i data su nova obecanja da ce klub konacno stati na noge, to se nije desilo. Navijaci su prisustvovali jos jednom fijasku. Poraz je dosao od jednog od najvecih rivala, od Evertona.
Ovaj derbi traje vise od jednog veka, od kada su pobunjeni igraci Evertona napustili taj klub i 1892. godine formirali svoj klub, Liverpul. Tada su se stanovnici grada, ali i fanovi izvan Velike Britanije podelili na dve boje plavu i crvenu.
Ali dolazim do zakljucka da crvena boja nekako pocinje da bledi, kao jeftina kineska majica koju ste oprali par puta i boja je postala roze. Liverpul srlja iz jedne teske situacije u drugu i kraj se ni ne nazire. Posle poraza od 2-0 u nedelju od najveceg rivala, navaijacima ostaje samo da se nadaju da ce se nesto konacno promeniti i da ce biti bolje. A kao sto kaze stara izreka: "Nada umire poslednja."
:)
Sramne igre Liverpula
Secam se kada me je fudbalski klub Liverpul prvi put odusevio. Tada sam imao osam ili devet godina. Par godina kasnija, ljudi su slobodno mogli da me nazovu fanatikom. Skupljao sam majice, salove, dukseve, ambleme sve vezano za gore pomenuti fudbalski klub. Kasnije kada sam malo "ostario" skupljanje stvari je malo splasnulo ali ljubav prema kubu nikad.
Secam se kada je Liverpul igrao finale Lige Sampiona protiv Milana bio sam spreman da se kladim sa jednim drugarom u 50 eura da ce Liverpul pobediti. Secam se euforije koju sam doziveo kada je Dudek odbranio penal Sevcenku, nezaboravan momenat u zivotima navijaca velikog kluba.
Ali ovo sto se desava me je stvarno smorilo. Gledam Liverpul kako gubio od proslogodisnjeg drugoligasa Barnlija. Gledam Dzerardovo lice kao da zeli da zaplace nad celom situacijom u klubu.
Moje licno misljenje je da je ceo ovaj sunovrat krenuo pre 2 godine. Sada vec legendarni trener Rafael Benitez je posle osvojene Lige Sampiona i reprize finala iz 2007. godine, je poceo naglo da menja misljenje. U nekoliko narednih utakmica Benitez je izrotirao cak 19 igraca kroz prvu postavu. Svima se cinilo da se u Liverpulu nesto kuva. Jos su pride i navijaci da poceli da se bune, da protestuju protiva Amerikanaca vlasnika.
Vratimo se u danasnji dan. Redjaju se porazi, neresene utakmice, a opravdanja niko ne iznosi. Samo cujemo izvinjenja igraca a ne vidimo nikakva poboljsanja u igri. Mislio sam da ce mi bar neke sitnice biti jasnije vremenom ali izgleda da nisu. Jedino nam ostaje da se nadamo da ce ulozeni novac za pojacanja da se isplati i da ce igra da se poboljsa.
:)
Čestitamo!
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.