You'll never walk alone...

Iako se teškom periodu kluba ni ne nazire kraj, iako niko ne želi da priča o lošim rezultatima, navijači i dalje stoje uz svoj klub.

Ako postoji nešto čime bi Liverpool mogao da se pohvali pored mnogo trofeja, to su onda navijači. Sećam se opet onog finala iz 2005.-te. Liverpool gubi na poluvremenu 3-0 od Milana, a ceo stadion se ori pesmom "You'll never walk alone".

Ne postoji nijedna osoba na svetu, koja iole prati fudbal da nije čula za ovu pesmu. Evo i teksta:

"When you walk through a storm
Hold your head up high
And don't be afraid of the dark

At the end of the storm
Is a golden sky
And the sweet silver song of the lark

Walk on through the wind
Walk on through the rain
Though your dreams be tossed and blown

Walk on walk on with hope in your heart
And you'll never walk alone
You'll never walk alone"

Pričalo se jedno vreme da je pesma ukradena od navijača Celtic-a, ali svaki Liverpool-ov navijač će vam reći da je obrnuto. :)

San mi je da barem jednom odem na neku Liverpool-ovu utakmicu i čujem kako ceo Anfield road grmi pevajući ovu pesmu... :D 

Ali nadam se da će to biti u neko bolje vreme, u vreme kada opet budemo prvaci sveta, a ne kao sad da se borimo za opstanak. Ali ja verujem, kao i svaki pravi navijač, da će biti bolje, da će kriza proći i da će Liverpool posle skoro 20 godina ponovo osvojiti titulu šampiona Engleske.

:) 

Pa zar od Stoke city-a?

Neverovatno!

Sinoć gledam utakmicu Stoke city - Liverpool. Za one koji nisu gledali Liverpool je izgubio 2-0.

Pa za rposle pobede protiv Chelsea, oni odigraju nerešeno sa Wigan-om i onda izgube od Stoke city-a??

Al' ajde da izgube ko ljudi, nego dobiju prvi gol kao klinci u školskom dvorištu. Fuller šutira pet puta i niko da mu uzme loptu... Drugi gol Stoke daje školski na kontru. Šta reći kao da su igrali protiv neke ekipe iz sedme avganistanske lige, a ne protiv najtrofejnije ekipe u Engleskoj... Neverovatno! 

Ja stvarno ne znam šta se dešava sa "crvenima". Da li je do trenera? Da li je do Gerarrd-a koji već 7  utakmica nije postigao gol? Da li zato što se Torres još nije vratio u formu? Stvarno više nemam ideju. 

Očekivao sam da će posle pobede protiv Chelsea, da zaigraju bolje i da će sjajan tim sa još sjajnijim pojedincima, zablistati u punom sjaju . Ali ništa. Liverpul i dalje srlja. Iako se činilo kao da će se izvući iz zone ispadanja, sve mi se više čini da nezaustavljivo padaju ka začelju. Ali dobro, verujem da će uspeti da se ne izbrukaju totalno, ako već i do sada nisu.

Ali bilo bi lepo da neko izađe pred ljude i kaže: "takva i takva stvar", da više ne gledamo ovo brukanje i razočaranje.

:) 

Tragedija - Hejsel

Pre 15 godina, desila se jedna od najvećih tragedija u istoriji fudbala.

Na stadionu Hejsel, maja 1985. godine, u Briselu poginulo je 39 navijača i povređeno je još 400 ljudi. Najmlađi navijač koji je izgubio život u ovoj stravičnoj tragediji je imao samo 11 godina.

Da sve bude još gore, sve ovo se desilo na finalnoj utakmici Lige Šampiona, između Liverpula i Juventusa.

Te osamdesete godine su bile veoma ozloglasene po pitanju navijaca, pogotovu onih sa ostrva, koji su vazili za najodvaznije i najsurovije. Tenzija je bila vec unapred velika, pre svega zato što su Liverpulovi navijači godinu dana ranije, jedva preživeli teror navijača Rome na finalu Lige Šampiona 1984. godine u Rimu.

Utakmica je počela naizgled mirno. Ali onda su italijanski fašisti, inače navijači Juventusa, počeli da vređaju navijače "crvenih", a kasnije i da ih obasipaju kamenicama i stolicama. Liverpulovi navijači nisu ostali oglušeni na ovakav vid prozivanja, pa su se zaleteli preko tribine direktno u navijače Juventusa, koji su bili zarobljeni između zida i naviruće gomile "crvenih".

Sudar je bio brutalan. I tada je došlo do katastrofe. Zid je pukao i navijači Juventusa su krenuli da padaju sa velike visine. Većina ih je poginula baš u tom padu. Na Hejselu je bukvalno počeo rat. Navijači Juventusa su uleteli u teren i krenuli prema navijačima Liverpula. ljudi su ležali svuda, neki mrtvi, neki pregaženi u stampedu. Nerede su pokušali da smire pripadnici policije i Belgijske vojske.

Konacan ishod je bio strahovit. Poginulih: 39, povređenjih: preko 400. Meč je ponovljen nekoliko nedelja kasnije i Liverpul je pustio Juventus da pobedi rezultatom jedan prema nula. Gol je postigao sa bele tačke danas legendarni Mišel Platini. Engleska se kasnije javno izvinila Italiji, pošto su svi dokazi upućivali da su Liverpulovi navijači bili glavni krivci.

Ali nijedno izvinjenje ne moze vratiti živote 39 duša.

Ovaj blog je posvećen Liverpulu, koji pored mnogo blistavih ima i nekoliko tamnih momenata. Ovo je jedan od najtamnijih u istoriji kluba, a isto tako jedan od najtežih momenata u istoriji najvažnije sporedne stvari na svetu.  

 

His armband proved he was a red...

Za ljude koji ne prate fudbal ili prate, a nikada nisu culi ovu pesmu, ovo je pesma Liverpulovih navijaca posvecena Fernandu Toresu. Deo tekst ide ovako: 

"His armband proved he was a red Torres Torres 
you'll never walk alone it said Torres Torres 
we bought the lad from sunny Spain 
he gets the ball and he scores again
Fernando Torres Liverpool's number nine."

Naravno pitate se sto ovo pisem. Pa eto, Liverpul je sinoc savladao prvoplasirani Celzi sa 2-0. I junak pobede je bio niko drugi nego popularni "El Ninjo" (El Niño).
 
Iako su mnogi sumnjali u njegov oporavak posle teske povrede, Tores se vratio i sa dva gola u jucerasnjem mecu, vratio je nadu navijacima Livepula, da ova sezona nece biti potpuni promasaj.
 
http://www.youtube.com/watch?v=cpV0ygkmhP4 
 
Fernando Torres, Liverpool's number 9.
 
:) 

Osvrt

I dok svi zeljno iscekujemo nedelju i veliki derbi Celzija i Liverpula, napravicu mali osvrt na Ligu evrope.

Liverpul je naime igrao utakmicu protiv Napolija. Nekako uobicajeno za ovu sezonu mec je poceo opet lose po Liverpul i Napoli je postigao gol u ranom pocetku utakmice. I tako sedim pred televizorom i nerviram se, kako samo mogu sa onakvim timom onako lose da igraju!

I tako u napadu besa, gasim televizor i sedam za racunar. I sedim gledajuci u monitor i cudim se kolicini gluposti koje ljudi mogu da izgovore na Fejsbuku. Polako ali sigurno krecem ka Logout dugmetu, kad od jednom izlece mi na cetu poruka, od ortaka: "Jel gledas Liverpul?!". Ne stizem ni da mu odgovorim kad izlece sledeca poruka: "Pogledaj Dzekija tatu!". Za one koji ne znaju Dzeki je Stiven Dzerard, inace kapiten "crvenih" i ikona kluba.

Palim TV opet i u cudu gledam gornji deo ekrana koji pokazuje da je 3-1 za Liverpul. Na moje veliko odusevljenje vracam se na "fejs" i citam trecu porukicu koju mi je ortak poslao: "Dzeki uvaljao 3 komada za 15 minuta. :)".

I na kraju, Stiven Dzerard je mnogo puta izvukao Liverpul, sto golovima, sto asistencijama. Ali posto se klub trenutno nalazi u jako teskoj situaciji ova pobeda mi je jedna od najdrazih, dobro ne bas draza od one iz finala Lige Sampiona 2005.-te. :)

Steven Gerrard ili ako je nekom draze Steven the Great.

:) 

Secanje

Secam se tog finala kao da je juce bilo.

Liverpul - Milan.

52 sekunda. Gol. Paolo Maldini je uspeo da uzdrma i najvatrenije pristalice "crvenih" ovim ranim golom. Posle loseg, doslo je gore. Liverpul je primio dva laka gola i Milan je sada imao prednost od 3-0. Pesma nije jenjavala od strane "crvenih" ali je malo ko iskreno verovao da ce se Liverpul vratiti.

Gledajuci sve ovo, razocarao sam se igrom tima za koji sam verovao da moze da pobedi bilo koga na svetu. Odlucio sam da odem da spavam, ne dopustivsi sebi da gledam ovakav debakl.

Sledece cega se secam je da me je cale od jednom probudio recima: "Budi se 3-2 je!". "Ma daj ne lozi me!". Medjutim pogledavsi u TV, shvatio sa da nije rec o neslanoj sali. Smicer je pogodio i poslao navijace Liverpula u delirijum. Opet sam bio budan. Posle ovakvog povratka jedini logican ishod bio je da "crveni" moraju da izjednace.

Tako i bese. Penal! Luis Garsija pogadja i salje utakmicu u produzetke, a posle toga i u penal zavrsnicu. Serzinjo prebacuje gol. Crveni su precizni. Sevcenko je na penalu. Dudek brani. Liverpul je sampion Evrope! Stadion Kemal-pase Ataturka je eksplodirao!

I eto. Kad se samo setim koliko sam samo puta premotavao taj penal u glavi. Koliko sam puta nanovo i nanovo gledao prelomne trenutke i slavlje igraca.

Ali sve sto je lepo ima kraj. Liverpul je u narednih nekoliko godina rasprodao tim, promenio nacin igre. Iako su posle 2 godine ponovo uspeli da udju u finale, ovoga puta sreca im je izmakla. 

Danasnji tim "crvenih" nije ni senka onoga sto je Liverpul bio te 2005. godine u Istanbulu. Ali ostaje nam da se nadamo da ce se nesto promeniti i da cemo ponovo videti "velike usi" u rukama Stivena Dzerarda. I da cemo opet biti prvaci Evrope. A do tad...

:) 

Lane

Mnogi ljudi koji prate fudbal se sve vise pitaju da li je Milan Jovanovic, od miloste Lane, stvarno bio pojacanje Liverpulu ili je samo precenjen igrac.

Dok jedni tvrde jedno i kunu se da Lanetu treba samo malo vremena da se privikne na engleski stil fudbala, drugi ipak tvrde da je Lane precenjen i da bi mu bilo bolje da je ostao u Belgiji.

Moje licno misljenje se slaze sa obe strane. Jovanovic jeste malo precenjen igrac, al nikako nije los. Uporan je na terenu, dobar je dribler, ima dobar sut, iako je mozda malo sebican. Mislim da bi svi trebali da sacekamo jos malo i mislim da ce on zablistati u punom svetlu u Liverpulu.

Samo se nadajmo da isto ovako misli i trener Roj Hodzson.

:) 

Pobeda...

Konacno!

Posle ocajnih partija u Ligi Evrope, ai u domacoj ligi Liverpul je konacno zabelezio drugu pobedu. Iako su mnogi fanovi bili skepticni, pa i ja sam, Liverpul je konacno zabelezio pobedu protiv nimalo lakog protivnika Blekburna.

Ali ova pobeda klubu nije donela nista cemu bi se mogli radovati. Crveni su i dalje pri dnu tabele. Igraci se raduju iako znaju i sami da ce trebati jos mnogo da se radi da bi se na terenu video onaj tim koji je osvojio Ligu Sampiona pre pet godina i bio u finalu pre 3 godine. Trener se raduje iako zna da mu je ova pobeda samo jos malo prodauzila radni staz na Enfildu...

Sve u svemu, ova pobeda nema velikog znacaja ako se igraci ponovo opuste i ponovo izgube od nekog treceligaskog tima. Ili mozda da se strucnije izrazim, Pirova pobeda.

:) 

Veciti derbi

Kada se kaze veciti derbi, u nasoj zemlji se odmah posmisli na mec izmedju Crvene Zvezde i Partizana. Ali u skladu sa temom ne govorim o tom derbiju. Govorim o mecu izmedju Liverpula i Evertona.

Iako je doslo do promene vlasnika i data su nova obecanja da ce klub konacno stati na noge, to se nije desilo. Navijaci su prisustvovali jos jednom fijasku. Poraz je dosao od jednog od najvecih rivala, od Evertona.

Ovaj derbi traje vise od jednog veka, od kada su pobunjeni igraci Evertona napustili taj klub i 1892. godine formirali svoj klub, Liverpul. Tada su se stanovnici grada, ali i fanovi izvan Velike Britanije podelili na dve boje plavu i crvenu.

Ali dolazim do zakljucka da crvena boja nekako pocinje da bledi, kao jeftina kineska majica koju ste oprali par puta i boja je postala roze. Liverpul srlja iz jedne teske situacije u drugu i kraj se ni ne nazire. Posle poraza od 2-0 u nedelju od najveceg rivala, navaijacima ostaje samo da se nadaju da ce se nesto konacno promeniti i da ce biti bolje. A kao sto kaze stara izreka: "Nada umire poslednja."

:) 

 

Sramne igre Liverpula

Secam se kada me je fudbalski klub Liverpul prvi put odusevio. Tada sam imao osam ili devet godina. Par godina kasnija, ljudi su slobodno mogli da me nazovu fanatikom. Skupljao sam majice, salove, dukseve, ambleme sve vezano za gore pomenuti fudbalski klub. Kasnije kada sam malo "ostario" skupljanje stvari je malo splasnulo ali ljubav prema kubu nikad.

Secam se kada je Liverpul igrao finale Lige Sampiona protiv Milana bio sam spreman da se kladim sa jednim drugarom u 50 eura da ce Liverpul pobediti. Secam se euforije koju sam doziveo kada je Dudek odbranio penal Sevcenku, nezaboravan momenat u zivotima navijaca velikog kluba.

Ali ovo sto se desava me je stvarno smorilo. Gledam Liverpul kako gubio od proslogodisnjeg drugoligasa Barnlija. Gledam Dzerardovo lice kao da zeli da zaplace nad celom situacijom u klubu.

Moje licno misljenje je da je ceo ovaj sunovrat krenuo pre 2 godine. Sada vec legendarni trener Rafael Benitez je posle osvojene Lige Sampiona i reprize finala iz 2007. godine, je poceo naglo da menja misljenje. U nekoliko narednih utakmica Benitez je izrotirao cak 19 igraca kroz prvu postavu. Svima se cinilo da se u Liverpulu nesto kuva. Jos su pride i navijaci da poceli da se bune, da protestuju protiva Amerikanaca vlasnika.

Vratimo se u danasnji dan. Redjaju se porazi, neresene utakmice, a opravdanja niko ne iznosi. Samo cujemo izvinjenja igraca a ne vidimo nikakva poboljsanja u igri. Mislio sam da ce mi bar neke sitnice biti jasnije vremenom ali izgleda da nisu. Jedino nam ostaje da se nadamo da ce ulozeni novac za pojacanja da se isplati i da ce igra da se poboljsa.

:)

Čestitamo!

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.